| |
|
| |
|
| |
Utorak, 29. 01. 2008. |
|
| |
Retrospektiva 2007
|
| Good bye 2007... |
| |
| |
|
|
Procjena 2007. godine:
79% |
| |
| |
Piše: Mišo
Nošeni vibracijama na zrakama prvog jutarnjeg sunca koje vas doslovce miluje toplinom i hrani energijom uz glazbu koja u vašoj glavi kreira vlastiti savršeni svijet. Nasmiješena lica na tisućama plesača koji podignutih ruku i zatvorenih očiju doživljavaju ispunjenje i izvode svatko za sebe svoj poseban ritual plesa.
Uz to savršenstvo malo tko uopće primijeti kako su Mjesec i Sunce zamijenili svoje pozicije na nebu. Noć koja se neprimjetno pretvorila u svitanje, glazba je još uvijek jednako glasna, tisuće i tisuće plesača znojnih i žednih kao da nisu izgubili ni jedan atom energije. Osjećaj mira, ljubavi i jedinstva širio se iz svake podignute ruke a iz neposredne daljine sve je to izgledalo kao da se neko pleme u rano jutro klanja nekoj nepoznatoj sili i zahvaljuje na provedenoj noći, na savršenom početku dana. Nepoznata sila koja je preko svojih uređaja u obliku glazbe ispisala melodiju koja nas je sve zadržala u jednom krugu. Svatko u tom krugu doživio je vlastito iskustvo i bio dio jednog jedinstvenog trenutka. Sada, kad je to daleko iza nas dovoljno se prepustiti glazbi, zatvoriti oči i prisjetiti se tih malih ali sretnih trenutaka. Nacrtati osmijeh na svojem licu, jer znamo da će sljedeći put biti još bolje.
Možda sve ponekad nije izgledalo tako dobro, bilo je i teških trenutaka. Toliko teških da smo ponekad pomislili dići ruke od svega i jednostavno odustati. Sve ono dobro u nama zaboraviti, duboko spremiti i krenuti nekim drugim nepoznatim putem. Nešto je ipak odlučilo umjesto nas. Toliko uspona i padova u samo jednoj godini. Toliko sreće i tuge, smijeha i suza u samo jednom danu te jedne godine. Nekako smo progurali sve to, kad nam je bilo najteže izvukla nas je ljubav prema glazbi i naš Svijet kojeg smo stvorili iz ljubavi prema njoj.
Kad ste toliko nabrijani na party da mislite kako vas nitko i ništa neće spriječiti da budete na njemu pa vam onda sreća nekako okrene leđa i zakomplicira vam gotovo svaki dio puta do mjesta održavanja - zapitate se zašto. Neki bi rekli da sami smo krivi. U organizaciji Heinekena, početkom studenog, na odličnoj poziciji i na mjestu idealnom za partijanje, u Zagreb nam je došao Darren Emerson. Svakako je bilo pametno nabaviti kartu u pretprodaji jer, vjerovali ili ne, čak i u Hrvatskoj postoji rasprodan party. Nevolji tu nije došao kraj, kasni dolazak i stotinjak ljudi koji kemijaju upad ispred prvog od dva ulaza. Čak ni korupcija nije pomogla, činilo se ipak kako ćemo morati propustiti party koji je zbilja obećavao. Nagon za partijanjem na kraju je ipak presudio, preskakanje ograde, skrivanje, trčanje i sve to uz lakšu ozljedu ruke bila je ipak mala cijena za konačni cilj. Upad smo riješili na dobar stari hrvatski način. Gužva na samom ulazu već je govorila sve o posječenosti partya. Prostor u unutrašnjosti tvornice fino posložen sa laserima, strojevima i šankovima sa strane i nekoliko vagona iza DJ-a, maštovito i kreativno. Pošto smo upali dosta kasno, poklopilo nam se zadnjih par minuta nastupa Lottie i početak nastupa gosta iz Engleske. Glazba je zadovoljila sve kriterije a party je svakako trajao prekratko jer je bio toliko dobar da bi ostali na njemu do sljedeće večeri. Uz DJ Frxa smo dočekali kraj ovog partya, zadovoljili smo se sa par dobrih sati plesanja i malim "afterom" malo dalje. Svakako je to bio jedan od boljih partya u prošloj godini, pamtit ćemo ga sigurno još dugo i ocijenit ćemo ga sa čistom peticom. Eh, isplatilo se biti tamo.
Drugi party iz ove male zimske turneje po Metropoli bio je u klubu Boogaloo u Zagrebu. Ex "OTV", kako još mnogi nazivaju današnji Boogaloo ugostio je jednog gospodina iz Detroita. Grad koji je proizveo techno dao je i jednog umjetnika koji je obilježio početak stvaranja nove glazbe, današnjeg techna. Jeff Mills, svakako zvuči uvjerljivo. Za upad na ovaj party "ak niste na listi" trebali ste izdvojiti pravo malo bogatstvo. Klub u kasnim satima sasvim pristojno ispunjen s obzirom na paralelni party u "Bestu". Glazba za neke dobra, a za mnoge već isfurana i dosadna, pa je, prema mišljenju vašeg skromnog recenzenta, Ivan Komlinović zaslužio bolju ocjenu od Čarobnjaka iz Detroita. Unatoč tome sve ostalo na partiju je bilo sasvim zadovoljavajuće, prostor je dobro posložen pa vam je dostupan svježi zrak na terasi i manji floor kad vam veći dosadi. Ekipa u dobrom raspoloženju na jednom tek dobrom partyu, kojeg nećemo staviti u klasu sa onim prvim. Što se Jeff Millsa tiče, mislim da ga više nećemo slušat. Nije to prvi put da nas je razočarao.
Posljednje poglavlje ove flashback recenzije započinje na sam prvi dan zime. Završava dan-dva poslije. Iza gramofona Belgijanac Marco Bailey a mjesto partijanja opet Boogaloo. Upad pristojan, ekipe nešto manje nego na Jeff Millsu, ali dobro raspoloženje provuklo se kroz cijeli parti. Pozitivne vibracije narušava nakratko manja tučnjava, do kraja je uglavnom bilo bez nasilja. Bailey se onako školski potrudio odsvirati svoje, pa muziku nećemo previše komentirati, ukusi su ipak dosta različiti. Mi smo potrudili maksimalno iskoristit mjesto i vrijeme pa se partijalo do samog finiša. Ako tome pridodamo autorov rođendan i guranje auta u rano podne, pa zimu i sve ostalo na kraju nam je bilo i više nego dobro i zanimljivo. Od ova tri partya možemo na kraju zaključiti da smo na prvom uživali punom snagom, na drugom smo slušali svašta a na trećem smo se fino zabavili. Na kraju nije ni tako loše, kad pomislimo da nam je dosta toga pobjeglo. Uhvatili smo koliko smo mogli a kad bolje razmislimo nije ni to malo. Sa ovime iza sebe ostavljamo cijelu staru godinu, pohranjujemo sve ovo u sjećanja i počinjemo iznova. Exit u Novom Sadu i Infected Mushroom u Beogradu ćemo zasigurno još dugo pamtiti kao najbolje što nam je ponudila stara godina. |
|
| |
|
Do sada 2017 pogleda,
30
glasača, s prosječnom ocjenom: 9,03
|
| |
|
|
