| |
|
| |
|
| |
Utorak, 14. 08. 2007. |
|
| |
Exit 07, Petrovaradinska tvrđava, Novi Sad
|
| Izlaz u obećanu zemlju |
| |
| |
|
|
Egzistencijalni pritisak uz izvrsnu glazbu:
78% |
| |
| |
Pišu: Mišo i Pegla Team
Mišo
Hm, dragi Peglači i Peglačice… odakle uopće početi? Možda bi bilo dobro ovog puta početi od kraja prema početku. Doista je teško napisati sve što nam se dogodilo i što smo doživjeli. Vratili smo se iscrpljeni, potrošili smo svu energiju i svaki dio tijela bio je umoran od plesanja, skakanja… Na kraju smo se htjeli konačno samo dobro naspavati. Sad kad smo donekle obnovili potrošenu energiju možemo s vama podijeliti jedan dio naše avanture i pokušati vam predočiti kako je to izgledalo tamo. Dakle, udobno se smjestite, uključite vašu omiljenu glazbu i pročitajte u nekoliko poglavlja što ste propustili ako niste peglali tih nekoliko dana po Novom Sadu.
Nakon duge i iscrpne vožnje vlakom, s jednim presjedanjem, stigli smo u Novi Sad. Već po gužvi u vlakovima od Zagreba mogli smo naslutiti što nas čeka tamo. U rano popodne konačno smo stigli u obećani grad. Zanimljivo mjesto, koje se doista razlikuje od ostalih gradova u Srbiji. Cijene energetskih napitaka, piva i cigareta bile su samo još jedan razlog više za još veći osmijeh na licu. Putem do naše ''gajbe'' prošli smo kraj kampa koji se već itekako počeo puniti. Predvečer je grad doista poseban, a uz šetalište kraj Dunava, tzv. ''Kej'', okupila se većina ekipe iz kampa i počelo je itekako dobro zagrijavanje. Inače, ove godine je kamp bio prepun Engleza, navodno ih je bilo oko 12 tisuća u samom kampu, tako da je uz jezik domaćina za kvalitetnu komunikaciju s partijanerima bilo poželjno i dobro pričati engleski. Pivo je dobro prošlo na testu, zabavili smo se uz kamp i Dunav prvi dan, bili smo zadovoljni i puni dobrih vibracija i jedva smo čekali da konačno počne ono što smo toliko dugo čekali…
Pegla team
Kad pet godina za redom teško fizički, mentalno i transcedentalno patite jer zbog obaveza jednostavno ne možete stići na Exit (pa čak niti zbog Underworlda, zbog čega i dan danas cmizdrite) i svi vaši prijatelji čitave godine pričaju o tome i vade vam ono malo masti što je ostalo na slamku, a onda se dogodi prva godina kad je festival prebačen nekoliko dana kasnije i napokon ćete sudjelovati u tom čudu - očekujete stvarno mnogo. Trudite se olakšati sami sebi i objasniti si racionalno kako to ne može biti onako bajkovito kako ste si to vi zamislili, ali teško je ratovati s vlastitim umom.
No zato postoji stvarnost, ma kako relativna ona bila, koja kaže sljedeće: upad na Exit treba nabaviti mjesecima ranije. Skup je bezobrazno, ma koliko mi šutjeli o tome, a nabaviti kartu u pretprodaji posebna je vještina. Dobiti akreditaciju - gotovo nemoguće! Ostavili smo nekoliko uzoraka krvi i potegli sve "veze" s organizatorima za tu sitnicu. Ne zbog para - zbog časti, no to vama ne moramo objašnjavati.
Dakle, prvi hladan tuš. Slijedila je dilema koja tri dana od moguća četiri otići na festival, a kao što znate - line up je objavljen malo prije početka Exita. Hotel je, pak, potrebno rezervirati mjesecima unaprijed, jer osim što je za vrijeme festivala sve skuplje, nema mjesta. Ubod na slijepo. Ako ne možete ostati sva četiri dana, nemate pojma što ćete slušati. A što ako je najavljeno nešto što vam je stvarno, ali stvarno napeto?
I da, zanimljivost: rezervirate li dvokrevetnu sobu u hotelu, možda ćete - kao što se nama dogodilo - dobiti čak 5 kreveta u toj sobi! Odlično za miran after s drugovima, ali ne i za estetski dojam… No za cijenu od cca 450 kuna po noći, nećemo cjepidlačiti.
Dan prvi
Mišo
Odmah popodne uputili smo se prema Petrovaradinskoj tvrđavi da nabavimo karte po preskupoj cijeni (u pretprodaji su koštale 410 kuna). Grad je već bio prepun raznih brijača i brijačica, kafići puni veselih Engleza, dućani pretrpani ljudima. Plaža uz Dunav kraj kampa već je lagano ispunjavala svoju namjenu, u blizini je bila i postavljena jedna bina gdje se puštala glazba, a kamperi su u blizini imali dobar izbor jela i pića tako da ničeg nije nedostajalo. Pred početak prvog dana doista nas je fascinirala masovnost festivala, možda nije pristojno govoriti o brojkama, ali zaista je rijeka ljudi svakodnevno odlazila putem mosta do tvrđave. Nakon ulaza i malo zujanja odlučili smo pogledati Prodigy na Main Stageu. Ove godine bilo je sveukupno 29 raznih pozornica, na kojem je svatko sigurno pronašao nešto za sebe. Nastup Prodigyja bio je dobar i zanimljiv, jedina zamjerka je što je posječenost tog stagea bila daleko iznad kapaciteta. Poslije smo ulovili nastup Richija Hawtina na Dance Areni, koji je svoje odsvirao vrlo dobro. Ukratko, prvi nam je dan prošao u istraživanju i čuđenju te upoznavanju mjesta… U kasno jutro otišli smo svojim putem, malo na after i onda na konačno zasluženi odmor nakon napornog istraživanja.
Pegla team
Tvrđava je stvarno impresivna, organizacija ulaska vrlo dobra (čeka se na ulazu samo prvog dana), unutar zidina postoji sve što bi jednom partijaneru moglo zatrebati - od raznih štandova sa zanimljivim materijalima - redom povezanih uz ljudska i životinjska prava - pa do sladoleda i veganskih sendviča (na kojima od srca zahvaljujemo)! Doduše, prava na privatnost su opetovano kršena, jer je čelništvo Exita u svakom trenu, zahvaljujući strogom nadzoru na ulazu i prodajnim mjestima, znalo točno tko je unutar zidina, koji mu je broj cipele i kako mu se zove majka… no to ćemo u ovom tekstu zanemariti. Nećemo ipak zanemariti "novac State of Exita", koji nas je potpuno sludio: iz sasvim razumljivih razloga, ove se godine cuga kupovala za žetone. Metalne. Bilo ih je pet vrsta: za vodu, pivo, energetsko piće, vino i sok, a na njima nije bilo - zamislite - oznake koji je za što! Naravno, na štandovima za kupovinu žetona bila je bjesomučna gužva, pa je sasvim razumljiva ideja svakog posjetitelja kupiti što više žetona… I onda tu tešku metalurgiju nositi po džepovima i gubiti ispod šankova. Preglupo. Ne bismo se bunili da su to bili papirnati kuponi na kojima piše za što vrijede, ali ovi su nas novčići nervirali sva tri dana, koliko smo na festivalu ostali.
I da, ako ste se pitali kako na tvrđavu stane 150 tisuća ljudi, odgovor je: ne stane! Uništilo nas je probijanje kroz gužvu, a nećemo vam ni objašnjavati kako je gotovo nemoguće stići s jednog na neki udaljeniji stage, ako ste si slučajno zaplanirali poslušati nekog glazbenika koji se neće ukazati baš na onom dijelu tvrđave gdje ste zastali… Ukratko, puno previše ljudi. Neoprostivo previše ljudi. No ipak, na glazbu, ozvučenje, videozidove i sve što se tiče organizacije stagea, nemamo primjedbi! Sjajno izvedeno, bez i najmanje zamjerke.
Na kraju, prvi dan je bio upoznavanje s prostorom, novčićima za cugu, probijanje do šanka i natrag, pokušaj probijanja na neke druge florove… I skoro gubljenje života na glavnoj pozornici prije dolaska Prodigyja. Malo plesanja u šumarku na vrlo ugodnom Urban Bug stageu… Sve u svemu, ocjena jedva trojka.
Što se Engleza tiče, oni su bili glavna sprdačina ovogodišnjeg Exita: moglo ih se prepoznati iz daljine - pogotovo momke bez majica, s mnogo alkohola u sebi. Ipak, ne može se reći da nisu bili simpatični.
Dan drugi
Mišo
Drugi dan već je bio rutina, sve bitno smo zapamtili i naučili… Nakon zagrijavanja po gradu otišli smo u tvrđavu predvečer. Ekipa je ostala još uvijek na mjestu, gužva nas nije više iznenađivala. Drugi je dan bio poseban po tome što smo otkrili vrlo zanimljiv stage odmah do Roots & Flowers stagea, na tom studentskom stageu ispod mosta puštao se zbilja dobar techno. Iako je posječenost tog stagea bila mizerna, zasigurno je po kvaliteti puštene glazbe upravo taj dio Petrovaradinske tvrđave bio za neke broj jedan tog dana. Uz sva ta velika imena na većim stageovima, DJ Vlada iz Tehnike 8x8 je odsvirao i više nego dobro i u najmanju ruku zaslužio našu pozornost. Uz naporno skakanje i plesanje, ujutro se vrijedilo odmoriti na pješčanoj plaži… Zanimljivo je to kako na Exitu na postoji razlika između noći i dana. Možda se bolje izraziti kako nam je svaka noć bila prekratka, pa bi naš svaki dan Exita trajao do ranog popodneva.
Pegla Team
Druga večer Exita bila je sjajna, barem što se Dance Arene tiče. Gužva je bila ponovno gotovo nepodnošljiva sve do jutra, pa je za odlazak do šanka i natrag bilo potrebno preko pola sata… No to nam nekako nije bilo preteško, jer je glazba bila izvrsna, a posjetitelji mnogo bolje volje nego u četvrtak. Ta je noć bila partijanje u pravom smislu te riječi, uz druženje s vrlim strancima i domaćima, a pogotovo uz Dannyja Tenagliju - koji je u jednom trenutku čak i napustio gramofone i spustio se gotovo u prvi red, partijati kako samo pravi partijaneri znaju! Nakon njega, sve od sebe je dao i Nic Fanciulli, uz kojeg smo dočekali jutro za pamćenje.
S afterom, pak, nismo imali sreće: u bircu na Dravi, kamo smo se uputili, after je počinjao tek u 13 sati… Neobično vrijeme za takvo što, zar ne?
Dan treći
Mišo
Subota, treći dan. Lagano smo već osjećali umor, ali nismo pomišljali na predaju. Još dvije dobre noći Exita su pred nama. Lauryn Hill, Basement Jaxx i Snoop Dogg bili su na main stageu, a Frankie Knuckles i Roger Sanchez na Dance Areni. Ed Rush & MC RymeTyme na stageu Happy Novi Sad. Naravno, pokušali smo poloviti što smo mogli, a najviše smo se zadržali na Knucklesu i Sanchezu, Justinu Martinu i Noise Destruction. Justin Martin je puštao vrlo dobro, a jutarnje sunce već je itekako pržilo desetke tisuća najvjernijih na Dance Areni. Sve u svemu, jako dobar treći dan. Provod odličan, glazba vrhunska, a ekipa baš onakva kakva treba biti… a sve je to bilo zagrijavanje za zadnji i posljednji četvrti dan Exita.
Pegla Team
Što se nas tiče, subota i nije bila posebno dobra. Nakon potpunog oduševljenja u petak, u subotu su posjetitelji bili agresivniji i - čini se, ali tko bi to pobrojao - da ih je bilo i više. Subota je bila noć za šetanje po mnogim pozornicama, pa smo poslušali svašta - i ništa posebno. Na kraju smo se najviše zadržali na odlično sređenom Chill Out floru i dočekali još jedno jutro… Do tada smo već naučili i kako se cjenkati s taksistima, i odlučili zanemariti after. Stare kosti partijanerske otkazale su poslušnost, pa je subota - na žalost - bila naš zadnji dan. A slutili smo da će nedjelja uz Digweeda biti sjajna…
Dan četvrti
Mišo
Nedjelja. Nekoliko dana partijanja, istraživanja, ispijanja piva, nesanice i svega ostalog ostavilo je dubok trag na nama. Zadnji dan Exita bio je doista po svemu poseban, a nedjelja je bila sama po sebi nekako teška - ako uzmemo u obzir da nam je subotnji dan završio popodne. No bilo bi zaista šteta zadnji dan ne provesti na Dance Areni i uz dostojno partijanje oprostiti se od Exita. Sebastien Leger, Blacstrobe Live, John Digweed, Eric Prydz, Marko Nastić bila je posada toga dana. Noć je prebrzo nestala i uz Prydza smo dočekali prve zrake svijetlosti. Vrijedilo je čuti i Digweeda i Prydza, a Nastić je doista dostojno zatvorio partijanje u rano jutro. Ekipa je bila rasplesana i dobre volje, Dance Arena puna prašine, a vrijeme je odlazilo u nepovrat.
Nekako smo se na brzinu oprostili od Exita. Zajedno s tisućama i tisućama ljudi napustili smo mjesto koje će sigurno dugo vremena poslije ostati u našem sjećanju.
Napisali smo ovu recenziju ukratko, nismo Vam otkrili sve - jer nešto morate otkriti i sami, a i neke tajne moramo zadržati za sebe.
Za kraj
Mišo
Na kraju, preporuka za sve one koji nisu bili na Exitu: sljedeće godine na vrijeme napravite putovnice, zaštedite novce, nabavite karte i vidimo se tamo! Vjerujemo da će svi oni koji su bili jednom doći svake godine, jedini je problem što na takav provod trebamo čekati punih godinu dana… Exit je ispunio na kraju sva očekivanja, ispunio je i više od očekivanja, doista smo se lijepo proveli i sigurno ćemo se vratiti. Potrošili smo sve što smo mogli, ali ne žalimo ni za čim. Hvala Novom Sadu na jako dobrom festivalu. Lijepo je otići i zaboraviti na teške i dosadne stvari u našem životu a još se je teže kasnije opet vratiti u sve to. Mi smo se nekako već priviknuli, ali dojmovi su još uvijek jako snažni i pozitivni.
Sljedeće godine svi na Exit, bez ikakvih opravdanja!
Ocjena provoda: 100.
Pegla Team
Jesu li očekivanja zadovoljena? Pa, petak je spasio dojam, ali iskreno - ima nekoliko zamjerki zbog kojih ćemo itekako razmisliti hoćemo li ponovno na Exit. Petrovaradinska tvrđava postala je pretijesna za svu zainteresiranu čeljad, a prava bi šteta bila održati Exit na nekoj drugoj lokaciji. Posjetitelji su prvog dana prenabrijani, u subotu je prevelika gužva, pa bi zapravo bilo idealno otići na tvrđavu u petak i u nedjelju… Također, bilo bi sjajno znati line up unaprijed, jer iako će većina posjetitelja Exita reći "nema veze za line up, važna je atmosfera", bilo bi lijepo isplanirati si dane unaprijed. I još kad bismo mogli izbjeći metalne novčiće za cugu bez oznaka, to bi bilo sjajno!
Oduševljeni smo Novim Sadom i načinom na koji se čitav grad prilagodio festivalu: na primjer, doručak u hotelu tih dana traje do 14 sati; divno je šetati gradom punim partijanera, pa čak i cjenkanje s taksistima ujutro ima svoje čari… a pogotovo razgovor s njima. Da nam je vidjeti hrvatske taksiste koji zainteresirano slušaju o tome kakav je provod bio te noći, i koji imaju komentare kakve ne bismo očekivali no od koga nego od pravog partijanera. Odlazak na istok pokazao nam je pravo lice depresije u kojoj se nalazimo… No to je samo djelić Exita. Posjetiti? Svakako. No pripremite se na gužvu svemirskih razmjera.
|
|
| |
|
Do sada 2470 pogleda,
38
glasača, s prosječnom ocjenom: 9,74
|
| |
|
|
