Ne tako nedavno, samim početkom dvijetisućitih, bili smo svjedoci ogromne ekspanzije party scene. Mjesec za mjesecom, i ljudi i partija kao da je bilo sve više i više. Veterani rejva i glazbeni puristi redom su negodovali kako bi mase mogle ugušiti scenu (makar uglavnom nisu imali ništa protiv sve većeg broja gostujućih DJ-a koji su defilirali gradom), dok se krug onih koji su pokušavali živjeti od partija širio i širio. Postojao je jedan period vrhunca popularnosti, potpune okupacije, kad se, niti narodnjačka scena nije mogla podičiti tolikom masovnošću, kad bi svaki klub imao barem jednu party noć, a dobar dio svakog srednjoškolskog razreda odrađivao svoje izlaske na partijima. Tako je barem bilo u Zagrebu. No mračni su oblaci postojano prekrivali scenu i bacali sjene od kojih su mnogi zazirali. A onda se val preklopio i scena je počela kopniti.
Naravno, ovo bi mogla biti samo jedna impresija, subjektivna priča o dobrim starim vremenima kakve ljudi obično pričaju kad njihovo vrijeme prođe. Ali nije. Cijenjeni publikume, suvremena tehnologija i znanstvena metoda omogućili su nam da analiziramo bazu partija godinama brižno sakupljanu na Pegli te pružimo nešto objektivniji sud o svemu ovome..
Ovom prilikom početi ćemo s analizom učestalosti partija. U protekle četiri godine širom Hrvatske nakupio ih se pogolem broj: 5474. Drugim riječima, stotine organizatora, preko tisuću izvođača, barem desetak tisuća raznih redara, šankera i garderobijerki, stotine tisuća plesača, milijuni legalnih i ilegalnih doza, deseci milijuna probijenih noćnih sati te stotine milijuna potrošenih, zarađenih i izgubljenih kuna..
Dobro sad, to je za sve četiri godine. A kakvi su trendovi, zapitaše se djeca? Općenito (vidi tablicu 1), uspon i pad se jasno raspoznaju u godišnjim brojkama. 2002. bila je „najplodnija“, 2003. došlo je do blagoga pada, a 2004. do smanjivanja broja partija na razinu nešto nižu od one iz 2001. godine.
Godina
2001.
2002.
2003.
2004.
2001. - 2005.
Broj partija
1237
1570
1492
1175
5474
Promjena u odnosu na prethodnu godinu
127%
95%
78%
Tablica 1: Broj partija po godinama
Obratimo li pažnju pobliže na mjesečne trendove (grafikon 1 – plava linija), možemo vidjeti svojevrstan puls scene; nikad preko 180 partija mjesečno, nikad ispod 40. Scena diše, „troši se“ u trzajima, splasne da bi potom buknula. Staloženijim rječnikom, tu su vidljive tri pojave, sve tri bitne da bi razumjeli kretanja na sceni.
Prvo, brojevi variraju od mjeseca do mjeseca u kratkim ciklusima u kojima se brzo izmjenjuje rast i pad. Razlog je vjerojatno sljedeći: kada situacija na sceni izgleda povoljna, nekooridinirani organizatori reagiraju priređivanjem većeg broja partija, što vodi do zasićenja tržišta party ponudom koja rezultira nižom prosječnom posjećenošću, smanjivanjem prihoda i posljedičnim smanjivanjem broja partija dok se ne postigne ravnoteža koja odgovara potražnji za partijima. No party-ponuda je tek pola priče; i potražnja varira. S jedne strane, kad je broj partija u porastu, eksplozija ponude (više DJ-a, više stilova, više lokacija) povećava i broj posjetitelja koji se odlučuju protresti noge – i tako se uzlet dodatno povećava. Međutim, kao što zna svatko tko je na sceni dulje od nekoliko mjeseci, i financijski i fizički i psihički teško je održati redoviti party-lifestyle mjesecima, pogotovo ukoliko imate život. Tako u prijelomnim trenutcima dolazi do redovitih cikličkih „lomova“ na sceni kada se vojska partijanera spontano demobilizira, a party-prostori se prazne. Što ide gore, siđe dolje. Ili tako nekako, znate već.
Drugo, postoji izvjesna godišnja dinamika – sve ima svoje vrijeme, vrijeme za partijanje, vrijeme kad valja stisnut s poslom i učenjem, vrijeme kad treba odmorit i vrijeme kad se nema para. Frekvencija partija dakle varira i sezonski. Tu su redovni uzleti u rano proljeće, ljeto i kraj godine, te „mrtve sezone“ početkom godine, krajem školske godine i krajem ljeta.
Uz ove dvije konjunkturne pojave i neovisno o njima, postoji i treći, dugoročni trend koji se može izlučiti putem programa za analizu podataka u vremenskim serijama (u ovom slučaju koristili smo dosta popularnu Demetru). Ovaj desezonirani trend (označen crvenom linijom na grafikonu 1) iskazuje dosta velik rast kroz 2001, nešto blaži rast kroz 2002, a zatim dosta oštar pad od proljeća 2003, koji se zaustavlja sredinom 2004. i od tada stagnira na razini sličnoj onoj početkom 2001. Dakle, nema dugoročnih naznaka hoće li sljedeća sezona biti plodnija ili ne.
Grafikon 1: Broj partija po mjesecima i desenzorirani trend
Međutim, funkcionira li hrvatska party scena kao jedna jedinstvena cjelina? Osim u posebnim prigodama, ljudi se ipak većim dijelom godine zadržavaju na lokalnom party-terenu, mada se programi i DJ-i dosta sele širom zemlje. Pogledajmo stoga dinamiku scene u četiri makroregije i širem području grada Zagreba. Na prvi pogled, Zagreb postojano prednjači, a zatim s prilično malom međusobnom razlikom slijede Istra i Kvarner, središnja Hrvatska, Dalmacija, te na kraju istočna Hrvatska. Gledano u broju ljudi, Zagreb sigurno uzima još lavovskiji dio jer se tamo nalaze i najveći klubovi s redovitim party programima. Raspodjela nacionalnog party-kolača (vidi grafikon 2) kroz godine izgleda da se nije previše promijenila. Ipak razaznaje se određeni pad Zagreba i rast scene u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji između 2002. i 2004. što je rezultiralo malo ravnomjernijom regionalnom raspodjelom.
Grafikon 2: Distribucija partija prema regijama 2002. i 2004.
Do sličnog zaključka možemo doći pogledamo li i na godišnje trendove po regijama (tablica 2). Svugdje je primjetan rast u periodu 2001-2002, ali se samo u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj taj rast nastavio i kroz sljedeću godinu, u periodu 2002-3, dok su Kvarner i Istra, te Zagreb pali u minus. Kroz godinu koja je uslijedila, u periodu 2003-4 sve su regije bilježile pad. Dakle, to je sezona kada se party-val definitivno posvuda "preklopio".
2001. - 2002.
2002. - 2003.
2003. - 2004.
Središnja Hrvatska
118%
107%
84%
Split i Dalmacija
119%
95%
86%
Rijeka, Kvarner, Istra
130%
79%
86%
Osijek i Slavonija
125%
153%
67%
Zagreb
132%
87%
75%
Tablica 2:Godišnje promjene u broju partija po regijama
I za kraj, malo apstraktne umjetnosti. Zagledate li se pažljivije u priloženo nadrealističko djelo (grafikon 3) koje prikazuje broj partija kroz mjesece po regijama, možete primijetiti kako su trendovi kroz godinu u većini regija relativno slični. Stoga i tolika gužva na grafikonu. Svugdje broj partija varira u ciklusima od par mjeseci, svugdje je prisutan slabašan početak godine, jako proljeće i luda nova godina. Tu su i neke uočljive razlike: u Zagrebu ljeti dolazi do potpune party-suše, ali se stoga na moru broj drastično poveća. Međutim, ovi plavo-crveni ljetni valovi sve su slabiji svake godine kako trend ljetnih morskih partija od 2002. zamire.
Grafikon 3:Suludi crtež za prave brijače.
Slobodno se zagledajte pozornije u liniju po svom izboru i razmislite što bi ona mogla značiti. Je li se to u jesen 2003. dogodio krah dalmatinske scene (plava)? Da li se isto to dogodilo u proljeće 2003. na Kvarneru (crvena) i u Zagrebu (siva), a u proljeće 2004. u Slavoniji (žuta)? Zašto broj partija u središnjoj Hrvatskoj (zelena) sve više varira? Koristeći isti analitički model koji smo prethodno primijenili za čitavu Hrvatsku, ove su slutnje dobile i statističku potvrdu u dugoročnim trendovima. Da ne gnjavim dodatnim grafovima, Kvarner i Dalmacija nakon pada 2003. stagniraju, ali je u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji silazni trend još u tijeku. A dobre vijesti? Izgleda da se je u Zagrebu od jeseni 2004. nakon dugog i snažnog pada dugoročni trend broja partija preokrenuo te da opet raste. Također, do sada se uglavnom pokazalo da nakon rasta scene u Zagrebu slijedi i rast scene u drugim regijama. Ako ova teorija o "pomaku u fazi" stoji, sljedeći bi period mogao bi donijeti novi "procvat" scene u Hrvatskoj.
Budućnost je, kao i obično, neizvjesna. Naravno, do nikakvog pomaka neće doći spontano, bez truda, entuzijazma, riskiranja i sreće. Kako organizatora, tako i nas što punimo klubove. Oni koji žive od scene (ili bi to željeli), kao i oni koji žive za scenu puno bi učinili kada bi poradili na nekim stvarima koje bi bile garancija jačanja scene, zadovoljstva posjetitelja, ali i vlastitog postojanog profita. Stoga ću za kraj ostaviti nekoliko preporuka:
Pružiti adekvatne uvijete na partiju. Koliko god to ne bila "nadležnost organizatora", poplavljeni zahodi, prljavi i bezlični prostori, manjak garderobe, dim, vrućina i gužva izuzetno smanjuju doživljaj i najbolje glazbe. Party je puno više od imena i vještine DJ-a i posjetitelji koje se tretira kao stoku prilično će se brže zamoriti i odustati (ostavimo po strani moguće katastrofe - za sada se požari u diskotekama događaju negdje drugdje, zar ne?) nego ako im se pruži potpuno clubbing iskustvo. Naravno, neki će bilo gdje dolaziti opet i opet, ali većina će se brzo zasititi i napustiti čitavu priču. Pogotovo starija ekipa koja donosi najviše novaca na scenu. Dakle, svi gube. Inzistiranje na kvalitetnoj klupskoj infrastrukturi te manja ulaganja u dekoracije i ugodan ambijent zadržati će ljude duže i češće na sceni. Tako se može osnažiti potražnja za partijima te produljiti periode dobre konjukture o kojima sam pisao.
Promovirati glazbu i scenu. Vjerovali ili ne, većina ljudi ne ide na partije niti je ikada išla. Od onih koji pohode partije, dio s vremenom neminovno napušta scenu, tako da je za puko dugoročno održanje potrebno stalno privlačiti nove regrute na scenu. A za to ona mora izgledati atraktivno outsiderima. Stoga je bitno senzibilizirati ljude na glazbu kroz emisije, audiovizualne uratke, glazbeni tisak i atraktivne slike (koje govore za tisuće riječi) s partija. S druge strane, senzacionalni naslovi i nemušte prezentacije mogu učiniti više štete no koristi. Naravno, ne škodi niti promovirati i vlastiti brand, label, događaja – ali ponajbolja je reklama kao i uvijek na ovakvim scenama upravo ona neplaćena, koja ide od usta do usta, od playera do playera zadovoljnih brijača (a kako njih učiniti zadovoljnima vidi prethodnu i sljedeću točku).
Profiliranje i diverzifikacija scene. Različiti će se ljudi, ukoliko im se pruži prilika, zalijepiti uz različite glazbene ukuse, tipove klubova ili vrste ljudi s kojima će najradije partijati. To vrijedi kako za posjetitelje tako i za izvođače i organizatore. Srećom, elektronska glazba i pripadajuća kultura je sklona sumanutim mutacijama i još su neispunjene mnoge niše za koje se može razviti interes. Eksperimentiranje sa stilovima i prostorima jest rizik, ali koji može stvoriti postojanu i zadovoljnu mikro-scenu, što dokazuju primjeri nekih znanih klubova i programa. U širem smislu profiliranje, razvoj posebnog identiteta događaja (ne samo imenom) i stilska diverzifikacija scene stavljaju elektronska jaja u više košara i čine scenu otpornijom, pa i zanimljivijom. I pojedinim organizatorima traganje za novim glazbenim i stilskim prostorima može biti zahvalnije od guranja u trenutno prilično natrpanu i bezličnu "centralnu" scenu koja gravitira velikim klubovima, velikim imenima i techno zvuku različitih prefiksa.
Organiziranje organizatora i DJ-a. Što god mi mislili o nekim pojedincima, svaki organizator (iliti promotor) stisnut je između očekivanja publike i vlasnika prostora i snosi najveći rizik u čitavoj priči. Iako u konkurentskom položaju, organizatori dijele neke zajedničke probleme i imaju neke zajedničke interese. Ovo se prvenstveno odnosi na uvjete korištenja prostora, raspodjele rizika, odgovornosti i investicija. Ovdje bi zajednički pritisak mogao postaviti sve i svakog organizatora u bolji položaj, veću kvalitetu događanja da ne spominjem. Nadalje, tu su zakonske začkoljice i nedorečenosti, problemi s organima i polusvijetom... Naravno, ne mogu se očekivati idilični odnosi i prisna suradnja sviju niti nekakve krovne organizacije, ali bi sigurno bilo dobro za sve ukoliko bi se organizatori iz regije povremeno susreli, rekli jedni drugima što ih tišti i veseli, te vidjeli ima li područja na kojima bi mogli koordinirano djelovati. Na sličan način svoje interese mogu jačati i DJ-i, koji prečesto ostaju kratkih rukava i čiji se trošak i rizik korištenjem vlastitih skupo plaćenih "sredstva za rad" (dakle ploče, oprema) uzima zdravo za gotovo.
Pet dana surealnog života u neohipijevskom naselju stvorenom samo za potrebe ovog festivala mijenja ljude. Zabavni park za odrasle hipike i sve slične supkulturalne skupine zadovoljio je sva očekivanja - osim možda onih glazbenih, no to je na Ozori sporedno...
